Anime recenzije

Genshiken 1 i 2 + OVA



Godina snimanja: 2004 i 2007
Broj epizoda: 12+12+3


Genshiken je anime koji nam pruže lep uvid u otaku kulturu. Radnja serijala se vrti oko fakultetskog kluba, oko organizacije čiji su članovi opsednuti animeom, mangom i video igrama (pronalazite se?). Njihove dnevne aktivnosti uključuju održavanje kosplej fotosešna, crtanje doujinshija (mange za odrasle sa likovima iz poznatih anime serijala) i kupovanje istih na ComicFestu, igranja eroigara, kao i tolerisanje prisustva Saki, devojke jednog od članova koja se ježi na otakuizam svoga momka. Kako članovi odrastaju, tako se nove obaveze nameću njihovom omiljenom hobiju – kakva je sudbina jednog otaku lika, saznajte gledajući ovaj serijal.

Prvo, da objasnim. Ljudi koji ne gledaju anime, ne čitaju mange i ne igraju eroigre, neće biti oduševljeni ovim crtićem. Kao svojstven uvid u jednu subkulturu, koja je praktično trejdmark samoga Japana, serijal potpuno funkcioniše, i sva sreća, objašnjava nam život jednog otakua (fana mangi, animea) kako i priliči, sa svim njegovim manama i vrlinama. Prosečan anime fan će se sigurno pronaći negde u ovom serijalu. Znam da ja jesam :D Dakle, ovo je, za mene, vrlo dobar anime naslov.

Nijedan serijal do sada nije na videlo izbacio moj otakuizam koliko ovaj serijal. Naši životi bi se činili bledi, neispunjeni, da na svetu nema animea, mangi i koječega; ovako, polako ali sigurno, napredujemo i nosimo sa sobom nešto što nas razlikuje od drugih u odraslom dobu, i ponosni smo na to što smo drugačiji. To je ono što ovaj anime pruža jednom ljubitelju: tu istinu, spoznaju da nikada nećemo prestati gledati anime i čitati mange, da ovde važi ona famozna rečenica, koju izgovaraš samo pred oltarom: „Dok nas smrt ne rastavi.“

Laici bi rekli da ovaj serijal pruža samo uvid u život jednog fakultetskog anime/manga ljubitelja: nema tu nekakve dubinske priče, akcije, preokreta. Znate šta? To ovom serijalu nije potrebno. Ovaj serijal ne govori o tome. Ne, ne i ne! Ovo je šou za nas, serija u kojoj vidimo refleksije nas samih, nekih naših bubica, gde smo u toku epizode u stanju pljesnuti se po kolenu i izjaviti: „Potpuno razumem kroz šta ovaj lik prolazi!“ Da, to je blago Genshikuena.

Da ne bude kako samo hvalim serijal, moram reći da on ipak ima mana, i to sa tehničke strane: animacija je dosta loša. Crtež uopšte ne deluje primamljivo, naročito u vreme kad se radio serijal (mada postoji razmak između prvog i drugog dela od par godina). Likovi su, s druge strane, dosta dobro odrađeni, iako nam se čini da će zbog svoga otakuizma da liče jedan drugom, dosta se razlikuju i to je definitivno dobra stvar. Naravno, šou je začinjen antiotaku osobom, Saki, što je pun pogodak, jer čini serijal zanimljivijim, daje nam uvid u razmišljanja lika koji nije opčinjen ovom kulturom.

Genshiken nije bilo lako opisati. Lično, šou mi se dosta svideo, ali ne bih tačno znao u koji žanr da ga svrstam. Delom komedija, delom drama, ilustracija odrastanja mladih s dozom nekakve nostalgije koja steže gledaoca oko srca. Jednostavno, vrednost ovog serijala ne mogu spoznati oni koji su tek počeli da gledaju anime – potreban je dugačak staž da bi se doprlo do samog bisera koji Genshikuen ustvari predstavlja. Perin, over & out.


Tekst napisao Perin