Anime recenzije

[Kultura] Haruki Murakami: Kafka na Žalu

Krenuti sa opisima dela jednog od najpoznatijih japanskih pisaca današnjice nije lak zadatak. Oni koji su imali priliku da pročitaju moj šturi rivju knjige „Kad padne noć“ mogli su da primete da se ne snalazim baš u ovim vodama, kako zbog toga što nisam student književnosti, tako i zbog težine opisa i drugačijeg pristupa i shvatanja suštine pomenutog dela, a i samog Murakamijevog opusa. No, krenimo od početka.

Haruki Murakami je pisac i prevodilac, rođen u Kjotu. Imao je tu sreću što su mu oba roditelja predavala japansku književnost, tako da je od malih nogu stekao osnove književnosti svoga rodnoga Japana. Unatoč ovoj činjenici, Murakamija više interesuje američka književnost.

S pisanjem započinje tek u kasnim tridesetim godinama, a knjiga koja ga je načinila svetski poznatim piscem jeste „Norveška Šuma,“ koja je prodana u preko milion kopija širom Japana. Godine 1986. napušta Japan i putuje Evropom. Predaje na Prinstonu u Sjedinjenim Američkim Državama, gde se i nastanjuje. Pored romana, pisao je i priče, koje su objedinjene u dve zbirke: „Nakon potresa“ i „Slon nestaje.“

Moj ne tako mali zadatak biće da Vam predstavim nekoliko njegovih dela, koja se mogu naći u prodaji širom Srbije i Hrvatske. Opus započinjemo rivjuom njegove knjige pod nazivom „Kafka na Žalu,“ u izdanju hrvatske izdavačke kuće Vuković & Runjić.

Jedan od glavnih protogonista ove knjige je petnaestogodišnjak Kafka Tamura, koji beži od kuće i kreće u potragu za svojom majkom i sestrom, koje nije video od detinjstva. Paralelno sa njegovim poglavljima, imamo i priču o gospodinu Nakati, starcu koji traži drugu polovicu svoje duše, koju je izgubio tokom Drugog Svetskog rata. Kao što možemo da vidimo, ovo je priča o potrazi, o prošlosti i budućnosti, koje se u jednom trenutku neminovno susreću i otkrivaju davno zakopane tajne.

Kafka Tamura, dečak koji traži svoju majku i beži od očevog zloglasnog Edipalnog proročanstva, provodi dane u privatnoj biblioteci, gde se sprijatelji sa čudnim recepcionarom koji mu nudi posao pomoćnika. Murakami je majstor magičnog realizma, prepliće fantastične elemente u svim delima, a to se naročito vidi ovde. Posete duha direktorice biblioteke njegovoj sobi, buđenje kraj puta, krvave košulje, odlazak u novi svet, povratak iz njega - sve ovo čeka našeg mladića, koji polako počinje da shvata da ne treba gledati u prošlost nego u budućnost. Može se reći da ova knjiga govori o odrastanju, o kapacitetu čoveka da konstantno ide napred i zgrabi svet koji ga čeka.

Poglavlja o gospodinu Nakati naizgled nemaju veze sa pričom o Kafki, ali Murakami je pisac koji polako ali sigurno vodi priču. Ispočetka, Nakata nije ništa drugo do maloumni starac koji zarađuje za svoj hleb tako što traži mačke po komšiluku. Oko njega se uvek dešavaju čudne stvari – riblja kiša pada sa neba, pojavljuje se gospodin Džoni Voker koji krade mačje duše, pa ćemo čak u jednom trenutku videti i pukovnika Sandera. Sam Nakata ima sposobnost da razgovara sa mačkama, a tu sposobnost gubi nakon susreta sa zastrašujućim čovekom koji krade mačje duše preko neke vrste flaute. Prateći svoj nagon, Nakata posle gubitka moći stopira putevima, ni sam ne znajući gde ide, ali svestan da će znati kuda se zaputio kada tamo stigne.

Priče o Nakati i Kafki se spajaju kada se jedan od njih probudi krvave majice, a drugi počini ubistvo i probudi se bez ikakvog sećanja na to. Tu već možemo da vidimo masu fantastičnih elemenata, koji naizgled komplikuju priču i čine je zbunjujućom. Nemojte da odustajete. Sama knjiga je dosta konfuzna, ali od čitaoca se samo traži da prati tamo gde pisac vodi. Murakami u svim svojim delima pušta da stvari idu svojim tokom, on ne sili priču kao neki autori. Kao i u drugim delima, „Kafka na Žalu,“ je knjiga koja ima svoj pripovedni tok, a na čitaocu je da ga ispoštuje.

Kraj knjige je dvosmislen, ali ovo ne bih uzeo kao manu. Murakami je možda ispričao čudnu priču, ali ovo delo me osvojilo "na prvu", što stilom pisanja, što likovima koji su zaista raznovrsni. Kuda smo se zaputili, šta je potraga, za čim tragamo, kakvi su razlozi, šta je to odrastanje, pa i na neki bizaran način, šta je Edipov kompleks, možemo saznati ako pročitamo ovo delo koje me je ostavilo bez daha i koje sam pročitao za dva dana. Da li preporučujem ovo delo? DA! Stoga, knjigu u šake i čitajte, nećete se razočarati.

Tekst je napisao Perin